Review Spreho 4/5 · Sep 30, 2025
Dark Souls: Remastered
8/10
Mislim da sam se nakon Sekira navukao na From Software igre, pa mi je bilo logično krenuti od početka, barem što se PC-a tiče, i zaigrati prvijenac. Sjećam se da sam ga jednom bio počeo igrati prije recimo 2 godine, ali sam nakon završenog tutoriala brzo odustao jer sam umirao na prvim mobovima nakon "tutoriala". Sada sam isto muku …
8/10
Mislim da sam se nakon Sekira navukao na From Software igre, pa mi je bilo logično krenuti od početka, barem što se PC-a tiče, i zaigrati prvijenac. Sjećam se da sam ga jednom bio počeo igrati prije recimo 2 godine, ali sam nakon završenog tutoriala brzo odustao jer sam umirao na prvim mobovima nakon "tutoriala". Sada sam isto muku mučio s njima, ubijao sam prvih nekoliko kostura valjda 2-3 sata, ali eto, nisam odustao. Tek sam kasnije skužio da to uopće nije bila strana na koju sam trebao ići prvo, nego da su to bili mobovi namijenjeni za, karikiram, level 10, a ja sam tamo došao na levelu 1.
To se dogodilo jer je svijet Dark Soulsa u velikoj mjeri nelinearan i na možda i najbolji način koji sam ikada vidio u igrama povezan u jednu cjelinu. Kreneš na jednu stranu, odradiš neko područje, otvoriš vrata s druge strane koja su prije bila zaključana i vratiš se na početak. Pa odeš u drugo područje i prođeš kroz neke katakombe i tunel i opet se nekako vratiš na početak. I tako stalno u krug, svi dvorci, kanalizacije i pustopoljine su toliko dobro integrirani u taj jedan veliki/mali svijet da tako nešto stvarno nigdje nisam vidio.
A opet, igraču se jako malo toga pojašnjava, priča je kriptična, malo po malo neke stvari otkrivaš od random likova koje sretneš, ali nikada tako da kažeš - aha, sada mi je sve jasno. Nekome može biti iritantno, nekome zabavno, da se mene pita ja bi odabrao da je veći naglasak stavljen na lore i razjašnjavanje istog, ali ne mogu reći da se i ovo tu dobro ne uklapa u cijelu atmosferu i dizajn. Isto kao što ti nitko neće reći gdje trebaš ići iduće, pa se može desiti da provedeš i sat vremena lutajući kako bi isprobao gdje staviti novi ključ koji si dobio (nije prečesto, ali dogodi se) tako ti nitko neće niti pojasniti zašto je baš taj NPC sada tu i što se događa u priči. Barem ne do kraja.
Ali ove gornje dvije stvari ionako nisu stvari zbog kojih se igra Dark Souls, a valjda i općenito igre od From Softwarea. To je, naravno, borba, težina, to su suze, plakanje, jadikovanje, razbijanje monitora, tastatura i ostalog. I mogu reći kako je ovo igra koju definitivno ne bi uspio prijeći u ovih 80 sati, koliko sam potrošio na nju (doduše riješavao sam sve bosseve, skupljao sve čega sam se mogao dokopati, istraživao sve gdje sam mogao doći itd) da tu i tamo nisam pogledao neki guide na internetu. A mislim da jedno 2-3 bossa uopće ne bi uspio ubiti ili bi mi doslovno za svakog od njih valjda trebali dani. S jedne strane nemam ništa protiv "gotovo nemogućih" borbi kada su one dobro napravljene, kada ti glavni neprijatelji nisu primjerice kut kamere, zastajkivanje za nevidljive prepreke i slično. Takvih nekakvih momenata je tu bilo, ali možda tek u nekoliko slučajeva, tako da to ne mogu uzeti previše za zlo.
Ipak, ono što me najviše naživciralo ovdje su run backovi do bosseva nakon umiranja. Toga je bilo i u Sekiru, ali trčanje bi trajalo u najgorem slučaju oko pola minute, a ovdje bi prosjek bio minuta do minuta i pol. I to na 95% bosseva. I to često izbjegavajući pritom neprijatelje, što je ponekada bilo i nemoguće, pa bi morao ubiti 2-3 "moba" i tako gubiti vrijeme. Smatram da je dosta težine ove igre upravo u (pre)dugom trčanju koje jednostavno nakon što umreš 3-4-5 puta postane iritantno dosadno. U redu, daj mi da je boss 50% teži, dodaj mu da je malo brži, više healtha, 2 nova poteza ili ne znam šta, neka težina bude u tom, pa ako će mi trebati i 5 sati da ga ubijem, a od tih 5 sati sam 4:45 proveo boreći se s njim, to je u redu. Ali ako mi treba primjerice 3 sata da ga ubijem, a od toga sam 2 sata proveo trčeći natrag i nije neka fora. Dakle, ovo mi je daleko najveći minus te bi bez njega sigurno igri dao cijelu ocjenu više.
Osim toga, s obzirom da je riječ o RPG-u, na početku birate klasu koja želite bit, a pri svakom level upu stavljate bodove tamo gdje mislite da je najbolje. Problem je jer za praktički ništa nije objašnjeno šta ti statovi rade. Ja sam uzeo pyromancera i bilo bi mi logično da u njega treba stavljati intelect kako bi radio više dmga, ali ispalo je da je to klasa koja se uopće ne scalea s intelectom, a da je puno bitniji dexterity. Priznajem kako sam na početku pogledao guide za klasu, ne u smislu koje spellove je najbolje koristiti, kako se boriti i slično, nego sam tražio gdje stavljati pointe koji se klasično dobivaju sa svakim levelom, tako da se na kraju ne bi zajebao i nabubao 20 bodova u nešto od čega će moj lik imati praktički nikakve koristi. Da postoji nekakav respec, pa makar ga se i skupo plačalo, gotovo pa sigurno to ne bi učinio. No dobro, ovo nije ni plus niti minus, to je jednostavno tako kako je.
Na kraju, mogu reći kako me igra osvojila čak i svojom atmosferom i svijetom iako bi, da sam pročitao upravo ovu recenziju koju sada pišem prije nego sam ju odigrao, rekao da nema šanse da će mi se ti dijelovi Tamnih duša dopasti. Borba je dobra, ubijanje mobova je zabavno kao i planiranje gdje upotrijebiti spellove, a gdje oružje i štitove, bossevi su raznoliki i malo ih se ponavlja, world design je odličan. Jedini veliki minus su, napomenut ću još jednom, nepotrebno dugi respawn pointi prije bosseva.

















